ŽIVIO HALO, ŽIVIO ROMAIN...
Sigurnost prije svega! Pri tom ću nekoliko puta ponoviti istu rečenicu, a smatram da opet neće biti dovoljno jer to je jedino važno u svemu ovome. Formula 1, kraljica brzine i adrenalina, danas nam je nakon dugo vremena pokazala svoju tamniju stranu i podsjetila nas da je ne potcjenjujemo i dalje. Iako sam je i sam nerijetko potcjenjivao u posljednjih nekoliko godina, misleći da je to sve veoma „pitomo“ i sigurno, te da vozači moraju biti borbeniji, gladijatorski nastrojeni, nakon današnje trke mislim da itekako to jesu. Da li je dovoljno sigurna? Nikada ne može biti dovoljno sigurna. Ukoliko jurite brzinama preko 300 km/h sa još 19 vozača na stazi, da li mislite da ste 100% sigurni? Ne zavaravajte se, i dalje ste veoma krhki i ranjivi. S današnjim standardima, možemo reći da je rizik prihvatljiv, ali ne i nepostojeći.
Danas se u Bahreinu vozi prva od tri uzastopne trke koje će spustiti zavjesu na ovogodišnju „Covid-19“ sezonu. Donijela nam je mnogo lijepih momenata, donijela nam je rušenje rekorda najvećeg svih vremena, Michaela Schumachera po broju pobjeda, donijela nam je trke na nekim stazama koje do sada nismo viđali u kalendaru, ili smo ih davno posjetili zadnji put. Na svu sreću nismo imali ružnih momenata, ali današnja trka u Bahreinu i incident koji smo vidjeli u prvom krugu, sigurno će nam se duboko urezati u sjećanje i teško ćemo ga zaboraviti dok smo živi.
Romain Grosjean je nakon kontakta sa Daniilom Kvyatom lansiran u zaštitnu ogradu nakon treće krivine. Ne zvuči vam to posebno dramatično u modernoj Formuli 1? E pa danas je bilo itekako dramatično, dramatično po francuskog vozača Haasa. Navikli smo da zaštitne ograde jednostavno „upiju“ svaki udarac te da se čak i najteži udesi završavaju samo na gomili slupanog karbona i kevlara. Danas, danas smo vidjeli horor. Iako nisam bio ni u planu kada su se ti udesi desili, njihovi snimci postoje na Youtubeu te sam ih, naravno, pregledao već mnogo puta. Naravno, momentalno sam se sjetio pokojnog Henrija Toivonena koji je upravo usljed eksplozije i požara koji je uslijedio nakon nje, podlegao na Reliju Korzika 1986. godine, a deset godina ranije, na čuvenom Zelenom paklu, Niki Lauda je zaradio teške opekotine. Haasov bolid je bio prepolovljen, u plamenu. Brzom intervencijom redara, te pribranošću Romaina Grosjeana, izbjegnuta je tragedija.
Takvi incidenti se ne viđaju često, ali kada se dese, uglavnom odnose svoje žrtve. Ovoga puta, nije bilo žrtve. Žrtva koju smo morali podnijeti za ovakve sretne ishode ni malo sretnih udesa, desila se 2014. godine. Pokojni Jules Bianchi je svojim životom platio dodatnu sigurnost vozača u vidu halo zaštite. Oreol iznad vozača je zvanično uveden 2018. godine upravo zbog Bianchijeve nesreće. Cilj je da glava vozača bude maksimalno zaštićena od udaraca, po uzoru na onaj koji je zadobio Bianchi, podvlačenjem pod bager koji je izvlačio bolid Nica Hulkenberga iz pijeska. Pri prvom testiranju sam govorio protiv njega, protiv njegovog negativnog estetskog uticaja na bolid, ali tek sada shvatam koliko sam zapravo bio glup, na momente i sebičan jer pobogu: SIGURNOST PRIJE SVEGA!
Po Romainovom izlasku iz bolida, svi smo mogli da odahnemo, pomolimo se Bogu ili bilo čemu u šta vjerujemo, višoj sili koja je spasila Romaina, pozdravimo njegovog anđela čuvara. Jedan ljudski život je spašen, a Formula 1 nas je podsjetila da je i dalje dovoljno opasna. Čak iako iznad glave se nalazi neugledni oreol, baš kao i u borbi za poziciju na stazi, stotinke odlučuju u borbi za vlastiti život. Grosjean je bio pribran i na svu sreću, svjestan. Prizori koje smo vidjeli nakon gašenja požara su još stravičniji, jer smo mogli vidjeti da je skoro sve osim monokoka bilo u potpunosti uništeno do neprepoznatljivosti. Skoro sve osim monokoka znači da je još jedan bitan element ostao čitav – to je oreol. Oreol je taj koji je uspio da zaštiti Grosjeana od stravične smrti koja bi zasigurno nastupila na licu mjesta, a Romain je imao dovoljno prostora da se izvuče iz vatrene kugle koja je gutala bolid.
Na kraju, možemo biti sretni što smo danas svjedočili ovakvoj sceni koja nas podsjeća da sigurnost mora biti iznad svega. Formula 1 je samo sport, a život je ipak iznad sporta. Jednom žrtvom smo platili mnoge druge i spasili mnoge živote, a čak i ova situacija može biti lekcija da nikada ne smijemo zaboraviti na činjenicu da autosport uvijek nosi dozu rizika sa sobom te da nikada niste dovoljno sigurni. Hvala Julesu Bianchiju, Ayrtonu Senni, Rolandu Ratzenbergeru, Gillesu Villeneuveu i svim vozačima koji su svoje živote položili da bi danas imali najsigurniju Formuli 1 ikada. Ne smijemo zaboraviti ni Nikija Laudu koji je pukim čudom preživio svoju nesreću, ali je svoj život posvetio povećanju sigurnosti na stazi. A sigurnost nikada ne smije biti stavljena u drugi pla